Prijateljski savjeti od kojih vam se vrti u glavi

Dva natježa savjeta za mene uvijek su bila:

“igraj se”

i 

“pusti”.

Prijateljski savjeti, dani u najboljoj namjeri, ali kakvi teški zadaci!

Kad bi ih čula, naježi mi se kosa na glavi, sve u meni titra - a zašto? Sad razumijem da je to zato što mi stvaraju osjećaj gubitka kontrole i na taj način predstavljaju prijetnju.

Ali, malo je čudno da su to prijetnje za mene! Za mene koja sam iskreno zaigrana u sebi! Ja bi samo zezala! Za mene koja s lakoćom otpuštam što je potrebno - moj moto je - samo neka ide! Pa kako onda sad odjednom to neizvedivo? Ima trik, kvaka 22, kao i uvijek - važne su teme o kojima se radi.  Tamo gdje nam je najteže, to su naše ahilove pete.

Kaže savjet: “Igraj se!” 

A sve u meni pita: Koje su uloge? Koja su pravila? Što se radi? koliko dugo? Što znači “igraj se”? Koga da pitam da mi na to odgovori? 

Zagonetka koja me i danas često zbuni, ali sada znam da su pravila igre moja ili moja i osobe s kojom igram - pravila su dogovor i mogućnost da ih u bilo kojem trenutku promijenimo, da se predomislimo, da krenemo još dalje ili da odustanemo. ide ona poznata: jedino pravilo je da nema pravila.

A “Pusti”?! HUH! Pusti je kao da mi neko izmakne tlo pod nogama. Ako pustim za što drugo ću se primiti? Što je iduće? - Aha! Nešto je ipak iduće - samo ja ne znam šta je…Naš um i otkriva i zeza; igra se s nama, a zapravo poziva na spoznaju.

Izvori moje nesigurnosti svode se na zajednički nazivnik: neizvjesnost. 

A, posljedica: stoj na mjestu ili rasti. 

Život u nama ne bi ispunjavao svoju svrhu kad ne bi odmah uz problem ponudio i rješenje - tvoja neizvjesnost dolazi s:

• jednim jedinim pravilom: dopusti si da napraviš kako god ti želiš, i

• sa stopostotno sigurnim ishodom: doći će nešto iduće. 

Sada - sa odmakom od svega vidim - u pozadini izazova, dobronamjernih savjeta i naših suzprezanja od odluka, život te radosno pita: želiš li da sve bude isto ili da se nešto ipak mijenja?