Kad se zapitaš “Tko sam ja uopće?”
SRIJEDA, 01.10.2025.
U zadnjih tjedan dana od nekoliko klijentica čula sam: “Ja kao da više ne znam tko sam ja…”
Pitanje koje je sasvim prirodno i potrebno za naš razvoj, no pronaći odgovor postaje izazovno. Često to pitanje dolazi na pragu promjene: iz onoga što sam do sada bila, radila i gradila - u ono što još mogu i želim napraviti i biti. U trenu kad ono staro postaje tijesno, i traži da isprobamo nešto novo.
I je, tu su i brojne obveze, životne okolnosti zbog kojih nam se čini da tražiti sebe postaje luksuz za one koji si to mogu priuštiti.
No, čini mi se - ima kvaka. Opet kvaka, ali valjda zato što je život istovremeno i zagonetka i onaj zadnji list sa naopako okrenutim odgovorima.
Na faksu nam je jedna profesorica dala zadatak. Rekla je: “Uzmite papir i olovku i odgovorite na jedno pitanje sa što više odgovora možete. Pitanje je: “Tko sam ja?”, a odgovor svaki put započnite sa “Ja sam”.
I ja se predano dam u rješavanje tako neobičnog zadatka:
Ja sam Ivana,
Ja sam studentica psihologije,
Ja sam mamina kćerka,
Ja sam prijateljica svojih prijatelja,
Ja sam plesačica…
I, tako sam nabrajala i ja i svi mi u toj učionici dok (vrlo brzo) nije ponestalo riječi, dok opisi vie nisu odgovarali. Kao studenti, ostali smo zbunjeni, vjerojatno poprilično mladi da bi shvatili…Ali, sad kad gledam - kakav predivan zadatak!
Prema najstarijim duhovnim praksama, jogiji, svećenici, monasi od budizma do kršćanstva u meditaciji izgovaraju rečenicu koja glasi “Ja jesam”. Smatra se da ponavljanje te kratke rečenica osobu vodi do dubokog uvida o tome tko ona jeste.
Ova duhovna praksa ima daljnje smjernice, no mi ćemo u svrhu našeg svakodnevnog života običnih ljudi koji žele razumjeti sebe, posuditi samo ovaj dio i tu se zaustaviti, jer -dolazimo do one kvake, do lista s naopako okrenutim odgovorima.
Za razliku od moje tadašnje profesorice, ova praksa ne traži nastavak te rečenice. “Ja jesam” nema daljnjih opisa, ne poziva da se svrstavate u kategorije i nazivate imenima, brojem godina, poslovima koje obavljate, ljudima kojima se okružujete…za razliku od opisa iz vanjskoga svijeta, kratko “Ja jesam” traži da sebe promatrate i osjećate.
Puno smo pažnje posvetili racionalnom pristupu razumijevanja sebe. Riječi su naš alat. Njima prevodimo ono što osjećamo i unosimo u svijet oko sebe.
Ali, poznavati, otkrivati i učiti (novu) sebe znači osjećati sebe.
U Shiatsu tretmanu živčani sustav se smiruje, gotovo kao u meditaciji. I tada se klijenticama počnu javljati osjećaji sebe. Najčešće dolaze kroz slike i doživljaje boja, tekstura, mirnih pejzaža, cvijeća…Primjetit ćete - ne riječi, opisa i kategorija.
Za sebe, u bilo kojem trenutku, ti to možeš pronaći u ritmu na koji ti se pleše, u boji koju želiš odjenuti, u tkanini koja te smiruje, u teksturi prirode koja te privuče, u sitnici u koju se zadubiš.
Kad se idući put zapitaš „Tko sam ja sada uopće?“, dovoljno je zaviriti u list sa odgovorima okrenut naopačke. Ne na van - nego na unutra. A onda pustiti da se pojavi osjećaj – drugačiji, riječima teško opisiv.
Onaj koji tiho, ali sasvim sigurno, otvara vrata i dočarava ti tebe.
