Shiatsu (Shi – prst; Atsu – pritisak) je vrsta terapije koja potječe iz Japana. Službena definicija japanskog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi glasi: Shiatsu terapija je oblik manipulacije koji se primjenjuje palčevima, prstima i dlanovima, bez upotrebe bilo kakvog instrumenta, mehaničkog ili drugog, kako bi se izvršio pritisak na ljudsku kožu, ispravila unutarnja neravnoteža, promicalo i održavalo zdravlje te liječile određene bolesti.

Shizuto Masunaga, Shiatsu praktičar i psiholog, objašnjava da je svrha Shiatsu terapije iscjeljivanje ljudi kroz rad na prirodnoj životnoj energiji (Qi), s ciljem uravnoteženja bilo kakvog unutarnjeg poremećaja protoka energije i stabilizacije funkcioniranja tijela.

Za mene – kao psihologinju i plesnu umjetnicu školovanu uglavnom u somatskim praksama – Shiatsu je bio karika koja je nedostajala; ona između uma i tijela.

Kroz svoje osobno i profesionalno iskustvo naučila sam da se ljudski duh, tijelo i um neprestano mijenjaju te da čine jedinstvo sveprisutne životne energije – one koju Shiatsu njeguje.

Nadam se da ovo ne govorim prerano, no volim naglasiti da, iako se smirivanje i opuštanje često doživljavaju tijekom i nakon Shiatsu tretmana, Shiatsu nije masaža koja se pruža isključivo radi opuštanja i užitka.

Radije, Shiatsu je terapija koja se temelji na opsežnoj, složenoj i sustavnoj teoriji Tradicionalne kineske medicine (TCM), kao i na iskustvu, istraživanjima i znanju stečenom kroz cjeloživotni rad velikih praktičara i majistora poput Masunage.

Često se ove istočnjačke prakse na Zapadu doživljavaju kao arbitrarne i nasumične. Međutim, TCM je – baš kao i zapadna medicina – empirijska i znanstvena.

U svojoj knjizi Dragon Rises, Red Bird Flies američki psihijatar, praktičar kineske medicine i osnivač Koledža za orijentalnu medicinu "Dragon Rises", dr. Leon Hammer, elaborira sličnosti i razlike između TCM-a i prakse zapadne medicine. Pritom dr. Hammer ističe nešto doista važno.

On navodi da razlika između istočne i zapadne medicine nije samo u tome što se potonja fokusira na liječenje simptoma, a prethodna na traženje i liječenje uzroka, već i u načinu na koji se postavljaju dijagnoze.

U TCM-u i Shiatsu pristupu, razumijevanje problema klijenta i određivanje tijeka tretmana temelji se na kombinaciji teorijskog znanja, osobnog i profesionalnog iskustva (da, puno toga isprobamo na sebi 🙂), dubinskog ispitivanja i aktivnog slušanja klijenta, promatranja te intuicije.

U Shiatsu terapiji, za definiranje problema i postavljanje tijeka tretmana, koristimo dubinski intervju s klijentom (trenutna situacija, obitelj, posao, emocionalno stanje, kognitivno stanje, cjelokupni elan...), promatranje svih vidljivih znakova (lice, ton kože, držanje) i dodir (dlanovi, tsubo točke).

Kao studentima psihologije, usađivano nam je da se oslanjamo isključivo na vlastita zapažanja do kojih dolazimo pomoću instrumenata, mjerenja i znanja za koja se smatra da su empirijski dokazana. Korištenje intuicije – ili čak samo njezino spominjanje – smatralo se neispravnim i iracionalnim.

S te točke gledišta, zapadnjačka misao i pristup zdravlju uvelike se temelje na instrumentima, mjerenjima i ciljevima, a – nažalost – čini se često i na objektivizaciji pacijenta i bolesti.

Kada učite Tradicionalnu kinesku medicinu (TCM) ili Shiatsu, učite koristiti slušanje, zapažanje i intuiciju. Time to postaje ravnopravan set alata uz knjige i istraživanja.

Da me ne shvatite pogrešno – ne tvrdim da psiholozi ili liječnici ne koriste intuiciju i zapažanja, ili da ne slušaju svoje klijente. Znam da to čine. Najbolje kolegice i kolege koje sam upoznala, a s nekima sam i sama prolazila kroz različite faze života, izvrsni su upravo zato što znaju da priručnici i testovi nisu dovoljni.

Nažalost, to nije dominantna praksa, niti se o tome otvoreno govori u akademskim krugovima.

Međutim, duboko povezivanje s klijentom i njegovim problemima omogućuje praktičaru – bilo kojeg usmjerenja – da razumije problem i odluči o tijeku procesa tretmana.

Osobno smatram da, bez obzira na razlike u pristupima, vrlo često treba oboje – i zapadno i istočnjačko. Kao psihologinja i Shiatsu praktičarka, vjerujem da je Shiatsu vrijedna i učinkovita nadopuna terapijama i odlukama naših liječnika i psihoterapeuta.

Zato vas nikada neću poticati da prestanete s terapijom – bilo psihološkom, bilo medicinskom – jer po mom mišljenju, zapadni i istočni pristupi idu ruku pod ruku i kao takvi – u kombinaciji – mogu učiniti vaš proces promjene stabilnijim i podržavajućim.

Zato ću vas rado poticati da u svoje razmišljanje o sebi i svom zdravlju uključite cjelovit pristup, onaj koji obuhvaća fizičku, psihološku (emocionalnu i kognitivnu) i duhovnu dimenziju.

Svjesno i aktivno sudjelovanje u vlastitim procesima promjene, iscjeljenja ili postizanja dobrobiti ključni su. Stoga je uobičajena praksa – i preporuka – da Shiatsu praktičari dijele svoja zapažanja i prikupljaju informacije zajedno s klijentom, što vas čini aktivnim sudionikom u stvaranju promjene za sebe.

U svojoj praksi i ja se uvelike oslanjam na teorijsko znanje, informacije dobivene od klijenta kroz razgovor, promatranje i dodir, kao i na vlastito iskustvo i intuiciju – sve u isto vrijeme.

Obično s vama dijelim ono što sam naučila upravo od vas, i koristeći to znanje, nudim vam korake, alate, vježbe (mentalne i/ili fizičke) koje možete primjenjivati samostalno.

Također vas od srca pozivam da budete sami sebi mjeritelji, opažači i promatrači. Učinite proces kroz koji prolazite empirijskim – testirajte što se zbiva, odradite “domaću zadaću” i provjerite:
– stvaraju li vam novostečene informacije i znanja razliku,
– sviđa li vam se ta razlika,
– imate li daljnjih očekivanja,
– kako sve to djeluje na vas,
– što se događa oko vas...

Zašto vas potičem da to učinite?
Zato što ste vi – na kraju dana – sami svoj majstor u vlastitom životu. :)

Domaća zadaća je vaš „ponesi kući“ tretman i obično se sastoji od jednostavnih, praktičnih zadataka ili vježbi koje lako možete raditi sami.

Svrha domaće zadaće je aktivno se uključiti u proces promjene koju želite postići te optimizirati i održati učinak tretmana. Najčešće su prilagođene vama, a gotovo se uvijek temelje na Makko Ho vježbama, tehnikama disanja i/ili korisnim psihološkim metodama.

Domaće zadaće nisu obavezne niti nužne, no ako se odlučite isprobati ih i raditi, one mogu poboljšati vaš proces, učiniti vas svjesnijima promjene i pomoći vam da preuzmete odgovornost za nju.

Baš kao što nas u školi uče pisati, pa nam učitelji i učiteljice daju domaću zadaću da ispisujemo retke i retke slova dok ne postanemo vješti i brzi – danas pišemo kad god i što god nam treba.

Potičem preuzimanje vlasništva nad vlastitim odlukama, osjećajima, mislima i postupcima. Mi vodimo – pitanje je kako i kamo.

To je isključivo individualno. Koliko puta ćete dolaziti na tretman ovisi o nekoliko faktora, kao što su priroda izazova ili problema s kojima se suočavate, ili razlog zbog kojeg ste se odlučili na Shiatsu. Također, važno je razmotriti vašu spremnost i odlučnost da se posvetite radu sa sobom, kao i zrelost problema koji se želi riješiti.

Moje iskustvo pokazuje da to može biti set tretmana u kraćem vremenskom razdoblju, ali također može biti i redoviti periodični dolasci s duljim razmacima između tretmana. Također, moguće je da dođete samo jednom i vratite se tek za godinu dana, ili nikada. Sve opcije su otvorene. Na kraju svakog tretmana, dajem vam svoju preporuku, no konačna odluka je uvijek na vama. :) Zajednički ćemo uskladiti preporuke s vašim životnim okolnostima i mogućnostima.