Kad zaboraviš da si već jednom znala kako…

Ova priča temelji se na iskustvu jedne liječnice koja je željela ostati anonimna, ali u čijim se izazovima i pobjedama mnogi mogu prepoznati. 

Ona je izvrsna doktorica, s jedinstvenim znanjima u svom području.
No, suočena s prevelikim teretom i izazovima, zaboravila je koliko je zapravo snažna i sposobna.

Iscrpljena od sustava u kojem radi i izrazito velike odgovornosti za kompleksne slučajeve, prestala je vidjeti svoj kapacitet da se s tim izazovima nosi. Uslijed teških situacija, često je tražila podršku i potvrdu od kolega, kolegica i nadređenih.

U shiatsu susretu, ispod slojeva straha, kontrole, nesigurnosti i umora, iz tijela pojavio se tihi glas: “Prisjeti se one koja je tek počinjala.”

One znatiželjne početnice, koja je tek počela raditi. One koja je vješta i radoznala učiti.
Koja s lakoćom razloži i upije najkompleksnije sadržaje. Koja, unatoč nesigurnosti, hrabro pristupa svakom slučaju. One koja je toliko snažna da je izrasla u jedinstvenu stručnjakinju u svom polju.

Sjeti se da je i tada – kao i sada – sve odjekivalo velikim izazovima, velikom odgovornošću i pitanjem: “Mogu li ja to?”

Jasno je: tada je bilo manje zamora, a više igre i zanosa.
No, tijelo je podsjetilo. 

Koz predan rad, otvorio se prostor za:

• proces spoznaje: “Prestala sam vjerovati u sebe i, od umora i straha, dala sam  drugima da potvrđuju moje znanje i profesionalne odluke”

• period strukturiranog učenja i rada, i pisanja samorefleksija u obliku dnevnika

• mir i jasnoću – “Što me veseli dok radim”

• ponovni rast povjerenja u sebe.

Na kraju krajeva, pomogla je desecima tisuća ljudi i njihovim obiteljima.
- Zaslužuje da odmori joj to kad treba.

Ponekad tijelo od nas ne traži da budemo jači.

Tijelo traži da se sjetimo tko smo.